Ljubav što ne dolazi

 

Ljubavni ognjevi

srcem mi haraše,

dugo.

Predugo.

Svehla osta grana

jorgovana.

Ponekad slutnju

u sebi ćutim

da ce srce ozdraviti.

Zeleni se listovi pojave

i  bijeli behar zamiriše.

Srce se u tihoj nadi okupa.

I onda sve prestane.

 

Drhtavim rukama obrišem suze

i čekam sljedeće proljeće.

Hiljadu lažnih dojava

dotad me uznemiri.

I u sve povjerujem.

Uvjerim sebe da ljubav ćutim.

Prizivam je da dođe

jer na sebe me je navukla

i sada ne umijem živjeti bez nje.

Ko sam bez nje?

Gdje idem bez nje?

 

Hiljadu pitanja u vjetar postavljam

a ona ćuti.

Ne javlja se.

Čeka znak Svemogućeg.

Znam,

ali nestrpljiva sam.

 

I zato uzimam Kitab

da muke svoje olakšam

a i zato što volim Onog

u Čijem je vlasništvu

lijek za srce svako.

Njega,

Jedinog Njega

nikada prestala

voljeti nisam.

 

istock_flower_in_desert_med

 

 

Nećeš moći da me ne voliš

Želim da me izvedes iz ovog surovog okruzenja
i naučiš me svom miru i rahatluku.
U mom mozgu je nervoza,
u tijelu nemir,
oči su mi umorne
od gledanja u besmislice.
Ovdje nisam ja.
Ne znam gdje sam ja,
ali mora postojati mjesto
gdje to nesmetano mogu biti.

Mora postojati mjesto
gdje se mogu probuditi sa osmijehom na usnama
i pjevušiti cijeli dan
dok se brinem za tebe,
dok se brineš za mene.
Nisam vise mala djevojčica,
smetaju mi roditeljski okovi,
želim tvoje okove.
Želim da ih stegneš tako jako,
i da mi istog trena daš ključ,
to je moja definicija slobode.
Ne zelim biti slobodna u lutanju
želim biti slobodna u vezanju.
Mozes li to razumijeti?

O, znam ja da ti sve mozes razumjeti
u tome je tvoja posebnost.

Ja ću te pustiti da budes kao i dosad
samo malo bolji čovjek.
Ti mene pusti da budem kao i dosad
samo malo bolja žena.
Ljubav nas treba učiniti boljima.

Želim da mi kažeš sve šta voliš i kako voliš
svaka žena je robinja onoliko koliko joj se svidi da to bude.
Meni je to baš lijepo,
šta mari ako drugi misle suprotno,
oni neće biti tu kada budes bolestan,
ni svi oni što me ne vole
nece biti tu kada ja budem bolesna.
Svi su oni vec unaprijed zanemareni sa moje strane.
Samo ti neces biti zanemaren.

Pišem unaprijed, za sve što bi se moglo desiti
a u Boga je ključ.
Zar je grijeh nadati se nečem lijepom
očekujući blagoslov Stvoritelja?
Pa šta, i da nista ne bude,
ljepše mi je zamisljati život sa pravim muškarcem
nego prozivjeti život sa pogrešnim.

Mozes li to razumjeti?
O, znam ja da ti sve mozes razumjeti.

Nemam pravo da te dotaknem
ali dotakla sam tvoje srce,
osjećam kako kroz njega struji toplina.
Zar postoji dodir ljepši od tog?
Od te topline postajem vesela kao dijete
kada dobije najdrazu igračku.

Dragi, budimo djeca.
Budimo iskreni kao djeca.
Pa i kad smo ljuti budimo kao djeca.
Ja cu kad se odljutim donijeti svoje najdraze igračke
i staviti ih pred tebe.
Neću otici sve dok ne prihvatis igračke.
Svog ću te izgristi
kao što mačka blago izgrize dosadno mače
koje stalno hoće da sisa.
Nećeš moći da ustraješ u svojoj ljutnji.

Nećeš moći da me ne voliš.

Ti si…

Ti si…

jedna iskra čežnje

za nekog ko u duši

vječito samuje.

Ti si…

ostrvo nade

za izgubljenu lađu

u bijesu oluje.

This entry was posted on 26 Januara, 2015. 1 Comment