Ponekad nesvjesno tjeramo dobre ljude iz svog života, činimo pogrešne odluke, nanosimo drugima bol i ne želeći to. I onda kada neko nama nanese bol, ispadne da je to samo zbog toga što pravda mora biti zadovoljena. Ne mozes nekome izazvati suze u očima i povrijediti ga i onda to zaboraviti, i kada neko to isto uradi tebi, reći da to nisi zaluzio jer si prema toj osobi iskazivao čistu dobrotu. Ali nisi takvu dobrotu iskazivao prema nekoj drugoj osobi iz tvoje prošlosti, tako da je tvoja patnja zaslužena.
Vrati malo film unazad, kazem to prvo samoj sebi.
Vrati malo film unazad i shvatit ćeš da si sve ruzno sto ti se sada dešava sam prouzročio svojim ponašanjem. Mozda si sada dobar kao hljeb, ali sigurno postoji period kada takav nisi bio.
A grijesi se kad – tad moraju otplatiti, Allahova pravda mora biti zadovoljena.
Eh, meni kad se sta desi, film se sam vrati i onda kontam da li je moja sadasnja situacija uzrokovana nekom greskom u proslosti. Naumpadnu mi stvari kojih se u normalnim okolnostima ne bih sjetila ni pomocu trikova. Al’ i to je od Allaha milost, kad se sjetis sta si pogresno radio.
Kako si to samo lijepo rekla: “…al’ i to je od Allaha milost, kad se sjetiš šta si pogrešno uradio.” Zbilja.
Svaki novi dan vidim neku novu pozitivnost u tebi. 🙂
Drago mi je da me tako dozivljavas 🙂
Lijepo je to cuti 🙂