Osvanulo je jedno predivno jutro, elhamdulillah. Počelo je haman u 3:00 jer sam otad budna. 🙂 Najednom se probudih u ta doba, i sjetih se da sam ostavila vitr za kasnije, a obicno ga klanjam zajedno sa jacijom jer znam da su male sanse da cu se uspjet probudit pred zoru. I tako se probudim i kontam: bil’ ustala, nebil’. Na kraju i shvatih sta me to odvlacilo da ne ustanem odmah, jer sam, ja mislim, klanjala vitr tacno u onaj čas “kada se zvijezde gube”, kada i jest najbolje vrijeme za vitr.
Kada sam klanjala nekakva me ljepota obuzela da je ne znam opisat. Uđem na net da jos vidim kad tacno nastupa zora pa da i sabah klanjam, kad ono ima jos do zore. Prebacim se sa vaktije na fb (koji skok 😀 ) da vidim imal tam’ kakog hajra. Kad ono i bi hajr, dočeka me tamo moja divna sestra i najbolja prijateljica iz Amerike. I zaglavih sa njom sve dosad, a kontala sam i ranije post napisat jer me bas nekakva inspiracija opucala.
Pocnem s njom pricat o svemu i svačemu, između ostalog se dotakosmo teme vezane za horoskop. Dosjetih se da je priupitam nesto u vezi toga, rekoh da nikad nisam vjerovala u to, ko sto i svaki musliman ne bi trebao, logicno, ALI rekoh joj da ne vjerujem u predviđanja, no mislim da ima nesto u opisivanju karaktera svakog znaka, te da ne moze biti slucajnost da sam srela toliko slicnih ljudi pod određenim znakom.
I ne znam zasto stalno letim na “Blizance” i imam odlicna prijateljstva sa zenskim Blizancima, no s muškim me nešto neće. A ja uporno letim na muske Blizance.
Na kraju me ubijedila da je sve to glupost, te mi poslala video na koji sam se iscipala, sto bi rekla Krajiškinja.
Maloprije se gledam u ogledalo, i kad vidjeh da blistam nakon onog Ingeinog pilinga za lice, sjetih se da danas moram napisat review na taj proizvod. Tj. ne moram, al’ bio bi neki red.
Naiđoh slucajno na stranicu Sare Sabri i oči mi se orosiše nad jednim njenim citatom.
“Kad od komsije koji je izbjegavao da te pozdravi ili poselami na hodniku i koji je uvijek bio spreman da ti dobaci negativan komentar ili uvredu, “napravis” onog koji ti povremeno dodje na kahvu ili dobaci tacnu kolaca s vrata za tebe i porodicu – onda si uspio nesto kvalitetno uraditi.
Kad od rodbine koja se “ohladila” i udaljila “napravis” onu s kojom se povremeno vidjas i u toku ste sta ima novo kod njih i oni kod vas, dolete kad treba sta pomoci, osjecas da su im srca otvorena prema tebi, onda si uspio nesto kvalitetno uraditi.
Kad od drugarice koja ti je zavidjela i nije mogla ni sama to kriti, bila je spremna na sve samo da ti nanese neku bol napravis onu koja te za svaku dilemu zove da joj “uskocis” i pomognes, da ti dotrci i pomogne kad tebi zatreba, nisi je odgurnula od sebe, nego si je shvatila i rijesila korigovati i ubijediti da smo svi isti i da trebamo jedni drugima, onda si uspio nesto kvalitetno uraditi.
Kad od djece koja zive u svom svijetu, u svojim godinicama, jal pelenama, jal mladostima, u kojima ima mjesta za sve, a za roditelja sto ostane, napravis djecu koja ti cesto govore – “Mama, volim te.” i cesto ti sitnicama ukazuju paznju, onda si uspjela nesto kvalitetno uraditi.
Kad od muza s kojim godinama zivis, radjas, planiras, gradis, mastas, napravis onog s kojim se sporazumijevas pogledima, citas raspolozenje s cehre, nedostajete jedno drugome ako niste u istoj sobi – onda si uspjela nesto kvalitetno uraditi.
I nemoj mi pricati o vjeri, o tvom namazu, hidzabu, nocnim sedzdama, dnevnim druzenjima s Kur-anom, sestrinskoj ljubavi u ime Allaha i td.
Ja i svoju i tvoju vjeru gledam nasim djelima,a srca su Boziji teren… Od Njega se ne moze sakriti nista, i On nas najbolje poznaje…”
Lazem, nisu se orosile nad citatom nego nad njenim komentarom ispod, jer cim sam procitala citat, poceo me hvatati neki skepticizam, jer danasnje komsije su da Bog sacuva. Cinilo mi se toliko ispoljavanje dobra kao nemoguca misija.
Ali njena replika na jedan isto tako skeptican komentar kao sto su bile i moje misli, totalno me razuvjeri od svega toga i podsjeti na ono cemu sam i sama uvijek tezila:
“U ajetu stoji da su kao stoka ili jos gori, cuju samo zov i viku, ali ne razumiju sta hocemo od njih. Ima i takvih. Na nama je da imansko srce nosimo u grudima i da se imanski i islamski odnosimo prema svakome UVIJEK. Kako ce ko to primiti, njegova je stvar. Mi necemo za to biti pitani. Ali lijepa rijec, vedra cehra, i konstantna dobrota otope i najcvrsce srce – osim okorjelih. Necim se i Dzehennem mora potpaliti!”
Uvijek sam vjerovala u to, jos kao djevojčica. U tome me malo poljuljalo lose postupanje nekih ljudi prema meni, ali to nije razlog da prestanem vjerovati, to nije razlog da ikada prestanem biti dobra, ako jesam dobra, a nadam se da jesam.
I eto, sad dok ovo pisem, kroz suze se sa nekom radošću sjetih primjera na kojima se čini da zaista i postupam tako. Sjetih se kako me neke zene u firmi ne vole, ne vole me bez razloga, iz čista mira, mada im nikad nista nazao nisam učinila. Koriste svaku priliku da me podbodu i da mi nesto pakosno kazu. I jedne prilike je jednu od tih strasno boljela kicma, a ja sam joj isla trazit tabletu za bolove, i nasla sam joj, i sjecam se sa kakvim je čuđenjem i nekom postiđenošcu gledala u mene. Sada je to zaboravila i opet se uzoholila, ali ja necu da joj uzvracam njenim načinom, moj način je mnogo ljepši.
Zna se desiti da mi ljudi svasta kazu, duša me zaboli od njihovih rijeci, uvrijede ono dijete u meni koje nikad nikom zla nije mislilo, i pozelim im svasta reci, ali zastanem, i precutim. I ne mislim da me to cini slabom, mislim da me čini vrlo jakom, mada me smatraju za slabu.
Neislamski način zivota moje porodice i stalna dernjava i ruzne rijeci, uzele su svoj danak tako da cesto samu sebe ne prepoznajem, ali znam da se trebam povratiti sebi, bas kao sto sam se povratila ovu noc, ustavsi da klanjam vitr u njegovom najboljem vremenu i osjetivsi na sebi trag Allahove Milosti i Njegovu Ljubav koja se povećava kad mu se priblizis samo malo, tako malo da me obuzima stid naspram toga koliko je malo sve sto ja cinim da zasluzim tu Milost, i koliko je ogromna ta Milost.
I uistinu me jeste stid, i jadne su one noći u kojima spavam kao zaklana životinja.
Ženo spavaš li ti ikad? 😀
Dobro ti stoje ovi pozitivni tekstovi.
I ja sam konačno namjerila otići na piling lica u neki salon ove sedmice i onda sam te pare potrošila na nešto drugo. Sad moram čekati sljedeći mjesec, a ove sedmice neko sniženje toga. 🙁 A stvarno mi treba, ova zima mi uništila kožu. Napiši tu recenziju da vidim isplati li se da i ja Oprobam kremu.
Ustajanje noću na namaz je nešto neopisivo onome ko nije doživio to razlijevanje emocija po duši. Ne znam da se ikako više i ljepše može približiti Gospodaru. A:
“Kada se Moj rob Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan aršin (podlakticu), a ako se on Meni približi za jedan aršin, Ja se njemu približim za jedan ručni hvat (raširenih ruku), a kad on Meni ide hodom, Ja njemu idem trčeći.”
🙂
Spavam, kako da ne spavam, al’ posto sada imam dosta slobodnih dana jer nema posla, zainatila sam se i hocu da malo bdijem nocu, otkad nisam, nedostaje mi to, podsjeca me na vremena kad se danju spavalo, a nocu dernečilo 😀
A jelde da mi stoje? 🙂 Pa nista, onda na bloggeru.ba cu da cmizdrim, a ovdje cu da pisem samo vesele postove 😀
Mislila sam danas napisat recenziju, ali izgleda da cu to ipak ostavit za sutra.
Vidjecemo da li cu i veceras moci kao sinoc, voljela bih, jedino tad je tisina u mojoj kuci, a to mi paše: tišina, polutama, s vremena na vrijeme pokoji pijetao kukurikne…u svoj toj prici jos mi samo fali kakav hairli frajer pa da mislim na njega 😀
Noć je zaista odlično vrijeme za provesti vrijeme “sam sa sobom” u tišini, miru, eventualno zvukovima prstiju na tastaturi.
Da, bas tako Vigoth…a da znas kako sam jednom imala glasnu tastaturu, i tek kad je noc i svi pospu ona mi pravo pocne udarati po živcima. 😀
Oh, tastatura u kasne sate nekada zna zaista da “smeta” razgovoru koji se tiho vodi… ((: