Kada sam bila jako mlada, radila sam kod jedne stare i bogate zene kao sluskinja. Isla bih joj poslije ili prije skole. Moji nisu radili nigdje tako da nam je to bio jedini izvor prihoda.

Ta zena je bila tako teške naravi da mi je bukvalno visila nad glavom cijelo vrijeme dok nesto radim. Hem sto me toliko malo plaćala da me je sramota i da kazem. Ipak, moram priznati da sam dosta naucila od nje. Da nije nje, mozda ni sad pitu ne bih znala napraviti, kao i razna druga jela.

Na neki svoj cudan nacin ona me i voljela, jer su se prije mene izmijenjale mnoge zene koje su je potkradale. Testirala me na razne nacine, ostavljajuci krupne novčanice na suviše vidljivom mjestu, i ja sam joj svaki put govorila da skloni da joj se ne izgube, isprva ne kontajuci da ona to mene testira.

Kada bi dosli neki gosti toliko je bila pred njima fina prema meni da je to cudo jedno. Tad sam cak i neko jelo mogla rahat pravit, no da pokaze kako je ona glavni šef u kuhinji zapitkivala je iz susjedne sobe jesam li stavila ovo, jesam li ono, da nisam koji sastojak slucajno zaboravila staviti.

Sjecam se kako se smijala mojoj navici da svaki začin prinesem nosu da ga pomirišem, jer sam pravo njuškalo. Imam jako razvijeno čulo mirisa.

Ona je bila jako bolesna i jedva se kretala, tako da sam joj pomagala i da se okupa, masirala joj bolesne noge, i nakon mojih masaža osjetila je poboljsanje, mada je dotad isprobala razne narodne recepte koji joj nisu pomogli.

I jednog dana dolazi njen doktor kod nje, i ona mu rece da su joj pomogle moje masaže. On me onda upita zasto nisam upisala srednju za fizioterapeuta, te da mnogi koji idu u tu školu nemaju veze sa masažama, a za to ipak treba imati neki osjećaj.

Ona je samo jedna u nizu onih koji su bili podvrgnuti mojim masažama. Moja prijateljica Majda je imala velikih problema sa kičmom i nakon svake masaže bi mi govorila:

– Sada se osjecam kao da uopšte nemam kičme. –

Jedna starija zena je imala konstantnu bol u ruci, i nakon sto sam je par puta izmasirala, bol je nestala.

Ono sto ja znam kada to radim je da u to ulozim mnogo energije.

Jedne prilike sam gledala na TV – u kako masiraju profesionalni maseri, i mnogo sam se iznenadila kada sam vidjela da ja imam iste pokrete i tehnike kao i oni, a nikad nista o masazi nisam učila niti sam ikad gledala slične emisije.

A mene niko nikad nije izmasirao osim moje Majde.

Jednom mi ja čak i nogu masirala, dok je bila u lavoru sa nasoljenom vodom, jer sam uganula nogu i onda je ona donijela lavor, rekavši da će mi sol u vodi pomoci. Zamal se nisam rasplakala. Mislim da su mi oči zasuzile. Evo zasuzile su i sad, mnogo godina nakon toga.

Koje je to prijateljstvo bilo!

Sjecam se da smo jednom pokisle ko miševi, ali moja je jakna bila deblja, te je odjeca ispod nje bila suha, dok je ona bila mokra do gole kože.

Kada smo dosle na autobusku da ona ide u svoj grad a ja u svoj, nisam je mogla pustiti tako mokru da ide. Znala sam da je jako osjetljiva i da se začas razboli. Nagovorila sam je da obuče moju suhu majicu, a ja da obucem njenu mokru i da se zamijenimo za jakne. Nije htjela, ali bila sam jako uporna, jer sam znala da sam mnogo otpornija od nje i da mi nece nista biti, mozda cu kihati koji dan i to je sve.

Lavor i razmjenjivanje odjece su samo 1% od svih dokaza prijateljske ljubavi koju smo jedna drugoj stalno dokazivale. Lahko je ljubav izreći, treba je dokazati.

Da se vratim na temu masaže…više nikog i ne masiram…

Zato ću svog in shaa Allah budućeg čojka prvo da izgazim (al’ prije toga moram malo smršat 😀 )

Ali imam jedan san koji je stariji od tog, a vezan je za lavor. Dakle, u miraz cu da ponesem jedan dobar i lijep lavor i jednog dana cu sjesti ispred njega sa tim lavorom napunjenim vodom i reci cu mu da stavi noge unutra. On to vjerovatno nece htjet, al’ na kraju ce garant pristat.

I vec se smješkam samo pri pomisli na to i znam da cemo se tada mnogo smijati nas dvoje. Ako Bog da….