O muzici

 

Muzika inspiriše čovjeka za razne lijepe stvari, ali isto tako ga moze inspirisati i za jako loše stvari. Nekada sam jako voljela muziku, danas je ta ljubav nekako splasla, tako da komotno mogu reći da bih mogla rahat živjet i bez muzike. Ne znam da li je uredu da se tako izrazim, ali doživjela sam neku vrstu prezasićenja muzikom, jer sam svojevremeno bila kao živi džuboks. Samo mi spomeni neku pjesmu, ja joj vec znam cijeli tekst napamet. Što od stranih, to od domaćih. Sjećam se da sam na satelitskoj pratila par muzičkih programa namijenjenih samo stranoj muzici, i kada izađe neki novi hit, mnogo prije nego se ta pjesma počne vrtiti svijetom, ja je vec znam.

No kada sam, tokom mog boravka u studentskom domu, vidjela sta ljudi sve rade uz muziku, tj. nadahnuti muzikom, nekako mi se baš od tog vremena više nije dalo da ustrajem u toj ljubavi. Vidjela sam svo zlo koje ta naizgled tako bezazlena muzika donosi ljudima: plač, alkohol, depresija, manijačko mlataranje glavom u underground klubovima, bludne radnje, opsjednutost nekim nelogičnim tekstovima, gubljenje vremena, ljenost, pušenje trave uz Boba Marleya (ovo vidjela od cimerke koja mi je dodijeljena), a kada je jednom došla nadrogirana heroinom, legla na pod i pustila jednu svjetski poznatu staru pjesmu kojoj sam sad zaboravila naziv, bila mi je puna kapa i muzike i svega.

Pjesma zaista jeste lijepa i ima svoju vrijednost, ali slusanje te pjesme navodi na depresiju, i nisam se čudila kada sam negdje čitala da se žena ubila tokom izvođenja te pjesme na koncertu grupe.

Objesiš tu muziku koja čovjeku oduzme pamet.

S druge strane, pitam se kako li ce se provesti u grobu ovi velikani naše folk estradne scene: kolike su samo pare profućkane uz njihove pjesme, koliko je djece ostalo bez večere čekajuci oca da dođe sa dnevnicom, a on zaglavio u kafani i potrošio sve pare jer ga je “pogodila pjesma”.

Često vidim oženjene ljude kako se ponašaju kada ih pogodi neka stara folk nota, i kako se pronalaze u tekstu koji uglavnom govori u neprežaljenim ljubavima. Za kim to oni žale ako su u sretnom braku? Pokušala sam o tom da razmisljam logički jer najviše tako volim dolaziti do nekih zaključaka. Zašto bi to ozenjenog čovjeka trebala pogađati neka pjesma u kojoj se govori o tamo nekoj djevi koja ga je napustila?

Da sam ja žena tom čovjeku, ja bih ga zdrmala nečim, pa da bude zdrman nečime čime treba biti zdrman, a ne pjesmom koja nema veze sa njegovim trenutnim životom.

Isto tako, kada je riječ o nekim jako poznatim rokerima: prelistaš biografije i vidiš da je svaki treći umro od droge ili od neke seksualno prenosive bolesti. Pa ako si vec uzor tolikoj omladini, zar ne mozes bit uzor na pravi način. Kakav je to uzor krepana pjandura?

Ili, prije nekoliko mjeseci čitam posljednu poruku koju je na fb – u ostavio jedan mlad momak koji se ubio. Ne valja pricat ruzno o mrtvima, ali poruka je u najmanju ruku glupa, a pjesma koju je postavio uz tu poruku je isto daleko od neke pameti.

Vidim na njegovom zidu postavljao je citate starih repera, i ti citati uglavom govore kako je život sr.nje i sve u tom smislu.

Što se tiče dileme da li je muzika haram, o tome nemam dovoljno znanja da govorim, ali mislim da sve što te ne tjera na depresivne misli i sa čim mozes ostati normalan insan, ne moze da ti škodi.

Mene vec odavno nijedna pjesma ne pogađa. Pokatkad me malo barne, podsjeti na prošlost, i zatim sve utihne. Često prizeljkujem onaj osjećaj u kome me pogodi neka nota, ali shvatim da sam mnogo rahatnija bez tog osjecaja.

I dobro pamtim osjecaje vezane za neke stare folk pjesme: uz njih jednostavno poželiš da umreš. Baš tako. Pogotovo ako te neko ostavio ili si zaljubljen do kosti.

Taj osjecaj nikako ne moze biti zdrav, i dzaba sto je neka pjesma lijepa kada doprinosi razdiranju tvojih emocija. To je kao otrov nasut u najljepšu bočicu.

8 thoughts on “O muzici

  1. Ako je vjerovati statistikama 85% pop muzike govori o sexu, a ako gledamo i slušamo komotno mozemo reci 95% . Nekad su mediji prodavali ljubav na ekranima, sad sex, slavu, moc i novac. Isto tako dokazano je da tužna muzika popravlja raspoloženje. Ukoliko možeš zdravije je isplakati se uz muziku nego potiskivati emocije. Što se tiče tih stradalnika uz muziku, muzika nije uzrok, dobro možda je nekad okidač, ali da nije muzika bilo bi nešto drugo. Taj što se oženio pa nije valjda umro ili mu neko amutirao prošlost 🙂 ? Priznajem da to treba biti obostrano, ali ako je to već prošlost a ti kraj njega, ja bih uradila sve da nabijem takve kriterije kao top žena da se ne bojim ni za prošlu, sadašnju ni buduću konkurenciju. Ja volim muziku, nekad po cijele dane slušam Mozarta, nekad sevdalinke, nekad Šabana, bom šta mi je po ćeifu. Znam da je muzika po islamu nije preporučena, ali nekako eto ja se rukovodim sa stavovom, da čovjeku koji ima dovoljno u sebi razvijenu svijesti o Bogu i drugim stvarima najbolje da slijedi vlastiti osjecaj, naravno ne u svim stvarima, a propisi trebaju onima koji se osjećaju izgubljeni bez njih. tj. mislim u smislu da ne moze kontrolisati svoje nagone i nije još dosegao nivo da zna razlučiti neke stvari. Npr. kad je čovjek stidan i dobar ne treba mu lekcija iz kulture i dobrog ponašanja, koja će ga izvještačiti jer on već u sebi ima ugrađen alarm, koji je vjerujem milost od Jedinog. Halali što ti se raspisa ovoliko na post. 🙁

    • vangelis, ja sam čak i dislajk dobila na ovaj post, no nekako sam ga očekivala, jer tema je osjetljiva, i ima dosta neistomisljenika.

      No iako sam očekivala ne jedan, nego vise dislajkova, nije mi se svidjelo kada sam ga ugledala ( ne izgleda lijepo, hahaha ), te sam ga uspjela neutralizovati.

      Ne mislim da sam post napisala u nekom vehabijskom stilu govoreci ljudima da ce letjeti u Dzehennem ako budu slusali muziku.

      Pa pobogu, i ja je slušam, ali ne intenzivno.

      Trenutno najviše slusam strane pjesmice za djecu, jer mi mali neda nista drugo puštat. 🙂 Da znas samo kako te pjesmice opuštaju. 🙂

      Elem, rekla si da muzika nije uzrok nego mozda okidač za nečije stradanje ili loše ponašanje. Što se mene tiče, dovoljno je i to što je okidač, da joj da neki negativni predznak.

      Ali sve je to naravno individualno, i to se nisam potrudila razjasniti u svom postu, zbog čega post ima veliki nedostatak (zar nisam objektivna, ha? 🙂

      No ti si taj nedostatak popunila svojim komentarom i ja sam sretna zbog toga, uostalom mislim da za to komentari i sluze između ostalog: kako bi dopunili ono neizraženo a što je bilo potrebno napisati u postu.

      Što se tiče nabijanja kriterija top zene prema svom muzu, upravu si, i mislim da te kriterije treba postaviti djelima, ne riječima, jer ako ti po cijele dane ležiš, nista ne radiš, a uz to ti se neda čak ni biti intimna sa svojim muzem, dzaba tebi sto se dereš na sav glas da on ne smije ni pogledati drugu ženu.

      A ja sam po defaultu ljubomorna i na sve bivše ( haha ), šta mogu…

      Lijepo si ovo rekla za one koji ne znaju kontrolisati svoje nagone, te im trebaju propisi kako bi ih na neki način zauzdali.

      A opet, ja ne znam nijednog muškarca koji sam od sebe zna kontrolisati svoje nagone kada recimo jako voli neku zenu…i jedino ih moze kontrolisati kada se sjeti propisa o bludu, naravno ako je vijernik. Koliko god on bio pametan, ljubav često nadjača snagu razuma, i sjećanje na propis je jedino sto ga nekako uspije zauzdati.

      Isto tako, upoznala sam dosta stidnih i dobrih ljudi koje spominjes..no kada počnu petljati sa zenama i kada se pošteno zapetljaju u svemu tome, stid nestaje kao rukom odnešen, jer nagon je sila koja vuče na svoju stranu.

      A nagonu treba propis.

      P.S. Neću da ti halalim, trebala si mi napisat jos veći komentaaaar! 🙂 Volim ja pričat sa dobrim ljudima. 🙂

  2. Istinu si napisala, ja ranije nisam vjerovala da bih mogla da ne slušam nikako muziku, bila sam od onih koji su izjavljivali da život ne bi bio isti bez muzike. Ali u jednom trenutku kad pustim nešto na YT ili radio, samo shvatim da mi nešto strašno smeta i remeti mi mir. I onda isključim i skontam: a vidi to je. 😀 Sad mi uglavnom paše ona izjava da kad se čovjek više posveti Kur'anu i potpuno mu se preda, muzika tu jednostavno više nema mjesta. I nek nema. 🙂 Čovjeku vjerniku nekako ne priliči da ga muzika nosi i čini da se ponaša nerazumno. I nekad jednostavno ne ide, ja sam godinama slušala npr. samo Azru i onda svako malo u stihovima cenzura i skontam ne može ovo više ovako, nije ovo za mene. 😀

    • Da, i meni paše ta izjava. 🙂

      Ej, znas li da sam ja dobila ime po grupi Azra, jer je moj otac mnogo volio tu grupu, i kad je trebalo meni dat ime, on se sjetio svoje omiljene grupe.

      Sjecam se kada sam svojevremeno bila zaražena pjesmom “Voljela me nije nijedna”. 🙂

      Moram u ovaj komentar da ubacim nesto čega sam se sjetila pišuci prvi komentar, ali sam to zaboravila napisat: Neki dan na poslu, rspravljaju zene o tome kako je došlo do toga da se udaju, tj. šta je prevagnulo kod svake, kad ce ti jedna rec da je pristala na udaju zato što ju je pogodila pjesma. E, da i to čujem. 🙂

    • Znam za to, ti zaboravio da sam ti pročitala cijeli blog. 🙂

      Ma red bi bio da i ja ukinem ove lajkove, jer ko što alkemicar rece danas, nisam dosla ovdje zbog lajkova.

      Tako da, ukinucu ih, sam’ dok malo odćejfim sa gledanjem u njih. 😀

      A bolje da ih ukinem odmah sad dok me dislajkovi nisu počeli proganjat. To je kao najcrnji košmar, hahah!

  3. volEm kad me citiraju ^_^ …nego o musici….'vako…ustvari napisaču post o tome posebno, jer sam školovani muzilar, prošo svašta s musikom i to….haj da onda ne tušim sad, kad mi naumpane pisaču inšaallah, sad mi mrsko o tome

    • Ajde, napiši, ja čekam. I de ako mozes osvrni se malo na Islamske tekstove koji govore o tome, ono malo studioznije i ozbiljnije priđi tome, jer ja nisam, a htjela sam.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *