Jednog dana kada sam dosla na posao ispred mene se odjednom pojavila visoka plava djevojka koja mi je sa osmijehom na usnama i snebivajuci se, nazvala selam. Pogledala sam u nju na trenutak sa radosnim čuđenjem jer meni na tom mjestu slabo ko i odgovara na selam a kamoli da mi ga prvi naziva. Radosno sam joj odgovorila i upoznala se sa njom. Bila je to nova radnica. Tog i narednih dana, kada god bih pogledala u nju, primijetila bih da me posmatra sa nekim zanimanjem, čak bih rekla i sa oduševljenjem.

Ušavsi u razgovor sa njom kada smo bili na jednoj pauzi, primijetila sam da me strasno podsjeca na moju Majdu i pitala sam se kako to odmah nisam primijetila. Imala je istu plavu kosu kao ona, isti osmijeh, iste zube, iste plave oči. Čak joj je i ponasanje bilo slicno njenom. Jednom kada sam je vidjela da na pauzi pere jabuku ispod česme, komentarisala sam škripanje jabuke pod njenim prstima, i samo zbog tog  komentara koji i nije imao neko posebno znacenje, ona mi je sljedeci dan, prosavsi pored mog radnog mjesta, stavila veliku crvenu jabuku u dzep od mantila. Taj njen gest mi je natjerao suze na oči i ostavio na mene snažan utisak. U jednom od sljedecih dana, kada smo radili produzeno, donijela mi je na zadnjoj pauzi dvije kriske hljeba i zdenku uz to, a ja nemam obicaj ista dodatno jesti kada radimo produzeno, jer ne budem bas nesto narocito gladna, tako da mi ta dodatna dva sata produzenog radnog vremena ne predstavljaju neku poteskocu sto se tice osjecaja gladi.

I tako smo se nekako ja i ta mlada djevojka prilicno zblizile. Ona ima tek 18 godina. Isle smo i na kafu, ja sam joj sama to predlozila i ona se tako obradovala mom prijedlogu. Na toj kafi mi je objasnjavala svoje osjecaje kada je prvi put ugledala “neku zenu sa hidzabom” u toj firmi i kako ju je nesto instinktivno povuklo da se meni prvoj obrati.

Ona je bivsa manekenka koja je odlucila da se povrati Islamu i prije nekoliko mjeseci je odlucila napustiti sve to i posvetiti se pravim vrijednostima. Ona i klanja, sto mi je iznimno bilo drago čuti.

Danas sam je prvi put vidjela u mahrami. Isle smo na jedno druzenje za sestre tj. na predavanje. Daija je bila sestra Nađa Dizdarevic. Čula sam za tu sestru, ali samo sam citala neke njene tekstove, nisam je nikad vidjela, pa sam tako danas ukucala njeno ime ne You Tubu, i tu sam vidjela da je to zena pod nikabom.

Druzenje je organizovano u kuci jedne sestre, a ta kuca je u ovom gradu smatrana za kucu u “kojoj se okupljaju vehabije” Zanimljivo, ja nisam tu vidjela nikakvog vehabiju, hahha. Sestre su bile normalne da normalnije ne mogu bit..cak nisu sve bile ni pokrivene.

Kada je usla Nađa u tu prostranu sobu, prepoznala sam je po glasu jer sam prije toga slusala neko njeno predavanje na YT. Ta zena je tako lijepa i zraci neopisivim nurom i blagošću. Neke njene rijeci su izazvale suze na mom licu jer to mi je bas trebalo: da se naslusam normalnog govora a ne onog sto svaki dan slusam u svojoj kuci i firmi, govora koji me baš raspamećuje i odvodi od pravog puta. Nekako sam osjecala da su sve te sestre tu bolje od mene jer ja koja sam pokrivena neke 4 godine ne koristim toliko u svom govoru arabizama koliko koriste one. Pomalo sam se čak osjecala i kao da sam izasla iz dzungle nakon dugog vremena, jer ja vec dugo nigdje ne idem, ili je to toliko rijetko..a i kad idem, gdje idem…nigdje sestara, samo beskoristan govor slusam, tako da nekad zaboravim i ko sam, pa se i ja upustim u taj beskoristan govor. Poslije tog predavanja smo jeli svakakvih ukusnih jela, na kraju su bili i kolaci i kahva, i sve je bilo zaista divno. Bilo je i djecice, sestra koja je domaćica te kuce je donijela dvije velike kutije pune igracki tako da su djeca bila potpuno ispunjena i zadovoljna.

I tako kada dođes sa jednog takvog mjesta i vratiš se u kucu gdje se ljudi međusobno ne podnose i upotrebljavaju najodvratnije riječi u svađi a svađa je ovdje nezaobilazni dio dana..shvatis sta te to sprjecava da budes normalan insan, shvatis sve svoje postupke koji bi kudikamo bili drukciji da zivis u kući u kojoj jedni drugima nazivaju selam, u kojoj se normalni muslimani ne nazivaju vehabijama..a usput receno znam da ima i tih muslimana koji imaju potpuno poremecen pogled na vjeru i takve je prilicno lahko uočit prilikom razgovora sa njima.

To me podsjeti na jedan isjecak iz cijelog Nađinog govora u kojem se prisjetila čudnog postupka neke sestre koja je bila jako bogata i imala cak 7 sluskinja, jedna među njima je bila Somalijka. Ta Somalijka je bila siromasna kao i sva njena porodica i imala je bolesnog oca. Nekako se uspjela zaposliti kod te sestre i slala je sav novac koji zaradi svojoj porodici u Somaliji. U međuvremenu joj se otac jos vise razbolio i bio je na samrtnoj postelji. I ta sestra se, zeleci da pokaze koliko je milostiva, dosjetila kako da pomogne toj svojoj sluskinji, i pripovijedala je taj svoj postupak sestri Nađi.

Naime, ona je rekla toj Somalijki da ce ona nju snimati kamerom te da kaze u kameru sve sto ima reci svom ocu i svojoj familiji, zatim ce ona otputovati u Somaliju i tamo snimiti njenog oca i ostalu familiju i to donijeti njoj da pogleda.

Nađa ju je na to upitala kako se nije sjetila da jednostavno da djevojci novac za kartu na sto je ova odgovorila da se, eto, nije toga sjetila.

Ovoj je bilo stalo do toga da ona otputuje u Somaliju i da tamo iskazuje taj svoj ogromni čin milosti, umjesto da pusti djevojku da provede par dana sa svojom porodicom, ionako ima jos 6 preostalih sluskinja, sta bi joj znacilo privremeno odsustvo jedne sluskinje.

Ponekad mi je zapravo drago sto ja nisam bogata jer da je suprotno, nisam bas ubijeđena u to da me šejtan ne bi mogao navesti da se umislim i uzoholim i zaista svaka čast onima koji i u bogatstvu ostanu pribrani i milostivi, jer to nije nimalo lako. Tesko je tu ostati prizemljen i skroman, i mogu samo zamisliti kolika ce biti Allahova nagrada za one koji su u izobilju uspjeli održati skromnost, saosjećajnost i blagost.

Kada je Nađa ustala u namjeri da ide, prva sam joj prisla i snazno sam je zagrlila. Zacudila sam se kojom snagom je ona uzvratila na taj zagrljaj zadrzavsi se dugo u njemu, kao da sam joj rod rođeni. Ljudi koji se dobro ne poznaju se obicno kratko grle, a ona je mene zagrlila zagrljajem kojim samo jedna sestra muslimanka moze zagrliti drugu sestru muslimanku, zagrljajem koji ispunjava dušu i daje osjecaj sigurnosti; u tom zagrljaju kao da se ogledala sva njena ljubav za Ummet i zelja da ljubav nikad ne prestane…zelja da se isto tako grlimo i na Ahiretu…. SubhanAllah….

(arhiva, 2014.)